Galerija 90-60-90 / POGON Jedinstvo / Velika dvorana, Trnjanski nasip bb
Otvorenje: 08.07.2025.
20:00 performans
20:40 razgovor s umjetnicima, moderatorica: Neva Lukić
Izložba je otvorena do 09.07., 17-21 sati.
Sanja Latinović, umjetnica prisutna na likovnoj sceni od početka 2000-ih, gotovo se uvijek izražava kroz medij performansa. Ipak, riječ je o mediju koji je izrazito protočan te se često prelijeva u skulpturu, video ili fotografiju. U svojim radovima – koje možemo povezati i s njezinom vokacijom kiparice – umjetnica stvara nove (ne)prostore, s naglaskom na odnos ispunjenosti i praznine te na samog pojedinca, odnosno sebe samu, u središtu. Njezin se opus može opisati nizom ključnih pojmova: ispunjenost, materija, raspadanje, praznina. Scena, koja za umjetnicu ima presudnu važnost, obično je fizički ili simbolički udaljena od publike, pa promatrač performans doživljava iz vanjske perspektive. Takav je pristup prisutan u radovima koji uključuju izvedbeno tijelo/tijela, sam prostor i/ili instalaciju. U taj kontekst pripada i rad Movements: White (2012.) nastao u suradnji s Rankom Đankovićem, koji će se sada po prvi puta izvesti u Zagrebu. Riječ je o scenskom performansu za čije je izvođenje potrebno stvoriti scenu u kojoj su sudionici performansa skriveni kao u lutkarskom kazalištu – njihovi udovi postaju svojevrsne lutke koje poslušno prenose pijesak s jednoga na drugi kraj umjetnoga zida. Ruke su glasnici, a noge primatelji – u njihova krila položeno je staklo na koje se odlaže pijesak koji neprestano klizi kroz prste dok ga prsti prenose. Jer pijesak je nemoguće zadržati ili obuhvatiti, neprestano se nešto gubi u trenu kad se dvije ruke dotaknu, i nameće se pitanje do koje je razine uopće nešto moguće razmijeniti. Radovi Sanje Latinović govore upravo o toj nedostižnosti, o nemogućnosti postizanja potpunosti. Kao što materija izmiče, tako izmiču i stil te medij. Minimalizam prelazi u nadrealizam, realizam u simbolizam, performans u skulpturu, a skulptura u crtež na bijelom platnu.
Sanja Latinović (1983., Srbija), diplomirala je kiparstvo na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, a zatim završila master studij performansa na HKB Bern u Švicarskoj. Izražava se u formi performansa, video i foto dokumentacije, birajući ih kao polja umjetničkog izraza kroz koje preispituje i sam medij skulpture istražujući njegove transformativne potencijale u relacijama materija – prostor – forma – ideja. Sanja u svojim radovima problematizira kompleksne pozicije funkcioniranja individue danas, osvrćući se na svakodnevno suočavanje s brojnim i različitim oblicima društvene determiniranosti, imperativa i pritiska. Baveći se više emocionalno psihološkom dimenzijom tih odnosa, umjetnica iznosi i artikulira svoja viđenja u nepretencioznim, svedenim vizualnim riješenjima/izvođenjima uobličavajući ih u svojevrsne metafore o sindromima, stanjima i procesima koji karakteriziraju složenu globalnu društvenu sliku.
Ranko Đanković (1978., Srbija) vizualni je umjetnik i kipar, diplomirao na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, Odsjek kiparstvo. Njegova umjetnička praksa obuhvaća područje spomeničke i javne skulpture, prostorne instalacije, performansa, eksperimentalnog videa i konceptualne fotografije. Fokusiran na interdisciplinarni pristup, Đanković koristi različite medije kako bi istraživao ontološki status skulpture u suvremenom društvu, njene semiotičke slojeve i transformativni potencijal u kontekstu kolektivne i kulturne memorije. Posebno ga interesira interakcija između statike forme i dinamike značenja, kao i mogućnost skulpture da funkcionira kao simbolički artefakt u javnom prostoru. Kroz autentičnu sintezu tradicije i suvremenosti, njegov rad reflektira kompleksne odnose između povijesne referencijalnosti, duhovnosti, prostornih narativa i aktualnih društvenih pitanja.
Organizacija: 90-60-90/ Platforma za suvremenu umjetnost / Tehnička podrška: Pogon Jedinstvo i DRYWALL DESIGN/ Suradnice: Valerija Djanješić, Tara Stanić / Voditeljica programa i kustosica Galerije 90-60-90: Marijana Stanić / Kustosica izložbe: Neva Lukić / Vizual: Bojana Janjić / Projekt su podržali: Grad Zagreb, Ministarstvo kulture RH, Zaklada “Kultura nova”, Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva