Sanja Latinović, umjetnica prisutna na likovnoj sceni od početka 2000-ih, gotovo se uvijek izražava kroz medij performansa. Ipak, riječ je o mediju koji je izrazito protočan te se često prelijeva u skulpturu, video ili fotografiju. U svojim radovima – koje možemo povezati i s njezinom vokacijom kiparice – umjetnica stvara nove (ne)prostore, s naglaskom na odnos ispunjenosti i praznine te na samog pojedinca, odnosno sebe samu, u središtu. Njezin se opus može opisati nizom ključnih pojmova: ispunjenost, materija, raspadanje, praznina. Scena, koja za umjetnicu ima presudnu važnost, obično je fizički ili simbolički udaljena od publike, pa promatrač performans doživljava iz vanjske perspektive. Takav je pristup prisutan u radovima koji uključuju izvedbeno tijelo/tijela, sam prostor i/ili instalaciju. U taj kontekst pripada i rad Movements: White (2012.) nastao u suradnji s Rankom Đankovićem, koji će se sada po prvi puta izvesti u Zagrebu. Riječ je o scenskom performansu za čije je izvođenje potrebno stvoriti scenu u kojoj su sudionici performansa skriveni kao u lutkarskom kazalištu – njihovi udovi postaju svojevrsne lutke koje poslušno prenose pijesak s jednoga na drugi kraj umjetnoga zida. Ruke su glasnici, a noge primatelji –  u njihova krila položeno je staklo na koje se odlaže pijesak koji neprestano klizi kroz prste dok ga prsti prenose. Jer pijesak je nemoguće zadržati ili obuhvatiti, neprestano se nešto gubi u trenu kad se dvije ruke dotaknu, i nameće se pitanje do koje je razine uopće nešto moguće razmijeniti. Radovi Sanje Latinović govore upravo o toj nedostižnosti, o nemogućnosti postizanja potpunosti. Kao što materija izmiče, tako izmiču i stil te medij. Minimalizam prelazi u nadrealizam, realizam u simbolizam, performans u skulpturu, a skulptura u crtež na bijelom platnu.

Kustosica: Neva Lukić

Fotodokumentacija: Vanja Babić