Tin Dožić: Dromomania
Radno vrijeme izložbe: 19.11. – 22.11.2022., 16:00 – 20:00h
Dromomania je pojam kojim se sredinom 19.st. opisivalo psihijatrijsku dijagnozu tzv. “patološkog turizma”. Danas, u doba razvoja masovnog turizma i komodifikacije putovanja, dromomanija se čini kao nešto poželjno. Instalacija Tina Dožića traži začudne odnose između doživljajnosti zbilje i mentalnog zdravlja pojedinca (autora), tehnosfere i digitalne prostornosti te divljih krajolika, gora, planina i rijeka.
Multimedijalna instalacija Dromomania temeljena je na tri procesa – onog plovljenja splavom od Zagreba prema Sisku rijekom Savom, onog izgradnje privremene kolibe na zagrebačkoj Medvednici te onog hodanja gorama, planinama i dijelovima planinarske rute Via Adriatica.
Osnovna istraživačka i radna metoda je putovanje ostvareno kao svojevrsna fuga ili dromomanija. Značenje dromomanije autor Ian Hacking opisuje u knjizi “Mad Travelers: Reflections on the Reality of Transient Mental Illnesses”: riječ je o zastarjelom pojmu, koji je sredinom 19.st. opisivao danas nepostojeću psihijatrijsku dijagnozu tzv. “patološkog turizma”. Sam pojam sačinjen je od riječi dromos (grč. trkalište) i mania (grč. ludilo, bjesnilo). U tom smislu se ovaj rad okreće od homogenizirajućih formi reprezentacije okoliša, bilo kroz turističke ili geoinformacijske sustave (GIS). Danas, u doba razvoja masovnog turizma i komodifikacije putovanja, dromomanija se čini kao nešto poželjno, a želja za putovanjem ili lutalaštvom postaje još jedna aktivnost koja generira proizvodnju slika. Ono što je zajedničko sva tri procesa je želja za eskapizmom praćena dezorijentacijom i neuspjehom bijega od civilizacije. Instalacija traži začudne odnose između doživljajnosti zbilje i mentalnog zdravlja pojedinca (autora), tehnosfere i digitalne prostornosti te divljih krajolika, gora, planina i rijeka.
Rad je nastao u koprodukciji udruge Domino, Galerije 90-60-90, udruge Metamedij te uz potporu Ministarstva kulture i medija RH i Grada Zagreba.
Tin Dožić (Rijeka, 1989.) završio je studij psihologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu (2016) i studij novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (2016). U svojoj praksi često polazi od medija zvuka, a bavi se terenskim snimanjem, radijem, eksperimentalnom glazbom i multimedijalnim instalacijama. Svoj rad temelji na istraživanju medija. Područja interesa su mu materijalnost medija, (mračna) ekologija, DIY kultura, antropocen i geologija, susret znanosti i umjetnosti, spavanje i snovi. Izlagao je i nastupao na raznim platformama u Hrvatskoj i inozemstvu, samostalno i u kolaborativnim projektima. Dožićev rad Pjesme za antropocen osvojio je nagradu Zlatna lubenica na festivalu Media Mediterranea 2018. godine. Finalist je nagrade Radoslav Putar 2019. i alumni WHW akademije u generaciji 2019./2020. Kao član autorskog tima: Sven Sorić (vizualni identitet), Hrvoje Spudić (vizualni identitet), Sara Salamon (video animacija) i Tin Dožić (oblikovanje zvuka) dobitnik je Nagrade 55. zagrebačkog salona primijenjene umjetnosti i dizajna (2020.).